|
'Indijski Superman' (1987) |
|
Autor: Arminio
|
|
09.11.2004 |
Da - i to postoji!
Ravno iz Bollywooda, iz legendarnih 80-ih, stiže prilično stara porcija filmskog čušpajza, bosanskog (idijskog? :)) lonca, papajzjanije nazvane - 'Superman'.
 Dakle, uz druge poznate inačice navedenog klasika (tursku npr.), evo i indijske verzije priče o Supermanu. A za razliku od turske, ova počinje kao i američka - zapravo, sam početak kompilacija je snimaka iz Donnerovog filma i indijske 'nadogradnje' novim scenama. Naravno - i nastavak ovog 'miješanog mesa' je sličan - red originala, red Indije, red originala, red Indije... sve uz, opet miješani, soundtrack: red originala, red Indije, red originala, red Indije...
Nema potrebe da objašnjavam o čemu se radi – jer iako titla nema, ovo je očigledno (uvjetno rečeno) 'carbon-copy' originala.
 Zato ću samo nabrojati najfascinantnije dijelove koji jednostavno ne mogu a da se ne urežu u pamćenje (ne nužno ovim redom): Supermanova zemaljska obitelj je stariji bračni par koji vozeći se u ocvalom 'moskviću' pronalazi bebu na sred livade. Zatim, ponosan breakdance nastup dječaćica Supermana na nekom prijemu (!?) uz Jacksonov song 'Beat it' (??!?), pa lagano razroko škiljenje adolescenta Supermana kroz psihodelične naočale... onda kristal kriptonita koji neodoljivo podsjeća na baterijsku svjetiljku obloženu staniolom (možda zato što to i je baterijska svjetiljka obložena staniolom?), pa novinarska redakcija, radno mjesto Clarka Kenta, koja izgledom podsjeća na 'Bagat fakultet' (za one mlađe – od milja tako nazivane učionice gdje su se održavali tečajevi šivanja u doba socijalizma :) ), zatim disco glazba izmješana sa tradicionalnim indijskim songovima kojih ima hrpetina i traju u nedogled (uobičajeno za Bollywood, a i neophodno ako se želi navući minutaža od 144 minute koliko ovo čudo traje), klasični 'Ed Woodovski' diskontinuitet dana i noći (malo leti po danu, malo po noći a sve u istom kadru - mogli su izabrati bolje snimke za straznju projekciju a i pripaziti da pri tome Superman nije proziran :) ), 'prepisane' scene utrke sa vlakom (samo što ovdje ne vidimo kako skače ispred lokomotive), šutanja lopte u 'beskonačnost' (ni to ne vidimo do kraja - zapravo, ne vidimo ništa osim šuta...) , 'ručnog' spuštanja aviona (ovdje iz potpuno drugog razloga i prepuno komike na krivim mjestima)... i 'pletora' komičnih situacija povremeno na neprimjerenim mjestima...
Bez daha ostavlja i Supermanov let - zapravo 'let' jer radi se o fiksiranoj lutki oko koje se okreće valjak na kojem su fotografije pejzaža... pa 'inovacije' kao sto je Supermanova moć teleportacije predmeta sa jednog mjesta na drugi pokretima ruke (posebno u sceni gdje to više puta izvodi pred razdraganom djecom) ...
Nezaboravan je glavni negativac sa bujnom frizurom i košuljom raskopčanom do pupka koji u svojoj bandi ima i ekipu kung fu djevojaka u crvenim majicama i bijelim kratkim hlačicama koji se vozaju na motorima... A u jednoj od finalnih scena, opijeni pobjedom nad Supermanom, svi zajedno izvode 10-minutnu plesnu točku sa iritantno-zaraznom pjesmom, a cijeli 'dernek' prevodi taj raspojasani 'čupavi' Lex Luthor. Poseban kuriozitet je desna ruka 'kosatog' - upravo 'lexlutorovski' ćelavac i ključan faktor u finalu sveopćeg uništenja izazvanog eksplozijom rakete u kojem u stvari on 'dirigira' eksplozije pomoću naprave koja neodoljivo podsjeća na miksetu (možda zato što stvarno i je mikseta? :) ) a koje su, naravno, ubačene iz američkog originala. Slijedi Supermanovo okretanje zemje u suprotnom smjeru i vraćanje vremena unatrag sto užasnuta banda promatra na monitoru (ma zakleo bih se da gledaju završne sekvence iz Donnerovog Supermana :) )...
I na kraju stiže Superman u policijskom jeepu (nije li mogao doletjeti?!) i pokretom ruke ubacuje u 'rikverc' mijenjač starog 'Warburga' u kojem je ekipa negativaca pokušala pobjeći...
 Ovo je nezaboravno iskustvo nakon kojeg više nikad nećete gledati Supermana istim očima.
Preporučujem!
|
|
|
'Emanuelle And The Last Cannibals' (1977.) |
|
Autor: Velimir
|
|
09.11.2004 |
Film s ovakvim naslovom već je sam po sebi vrijedan pažnje. A tek kad vidite kako počinje – prelijepa Emanuelle (Laura Gemser) u njujorškoj ludnici fotoaparatom skrivenim u plastičnoj lutki fotografira ženu vezanu za krevet (gdje je završila nakon što je sestri odgrizla komad desne sise) i dira je po golom međunožju, da bi iznad stidnih dlaka uočila tetoviranu oznaku izumrlog ljudožderskog plemena iz Amazone...
Još jedna talijanska kritika senzacionalističkog novinarstva, kakvu smo vidjeli u 'Cannibal Holocaustu' (1980.), samo što je 'Emanuelle' snimljena tri godine ranije!
I usput je i soft pornić s gore elementima (prva polovina seks, druga klanje), ultimativna seksploatacija u režiji Joea D'Amata (rođeni Aristide Massaccesi, režirao skoro pa 200 horora i pornjave), koji potpisuje ovaj komad tzv. ‘Black Emanuelle’ serijala. Riječ je o soft pornjavi s Gemsericom kao tamnoputijom verzijom Sylvije Kristel, koja se proslavila glumeći junakinju sličnog imena (jedno ‘m’ više), a s kojom je Laura čak i glumila u ‘Emmanuelle 2’ (1975.).
Film ima odličan soundtrack i sadrži za to doba prilično fascinantno isfurane eksplicitne scene rezanja penisa, jedenja očiju iz odrezane glave, žderanja utorba i jedno lezbijsko maženje ispred čimpanze koja puši Marlboro i nosi sunčane naočale. Sve u antropološke svrhe, naravno.
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
08.11.2004 |
Da su bogataši odvratne gnjide koje ganjaju porezne olakšice uplaćivanjem love u humanitarne svrhe zna svaki pošteni komunist, ali da su usto i posebna, incestuozna, ali i napredna rasa koja doslovno sisa tijela nižih klasa, znao je samo Brian 'Legenda' Yuzna. Koji film! Koje ludilo!
Od lagane teen dramice do sveopćeg gore-comedy ludila mali je put, pokazao nam je Yuzna, koji se tijekom snimanja ovog klasika očito nalazio na vrhuncu svoje mržnje prema holivudskim moćnicima. Jebo im svima mater, poruka je filma, koji će vas usto predivno zabaviti i pokazati kako to izgleda kada sretnete oca s facom na šupku ili pod tušem ugledate sestru kojoj su i sise i dupe s, hm, iste strane...
 
|
|
|
Autor: Marko
|
|
08.11.2004 |
 Elvis je živ i vrijeme provodi u staračkom domu u istočnom Teksasu gdje između ostalog liječi impotenciju. Pajdo u ciničkim i konspiratorskim temama mu je John F. Kennedy. JFK,da! I on je živ, ali ne samo to! On je afroamerikanac! Idilu i monotoniju staračke svakodnevice prekida pojava egipatske mumije u kaubojkama koja se hrani dušama stanovnika staračkog doma. Elvis i JFK mu se odlučuju suprotstaviti svim raspoloživim sredstvima – štakama, motornim invalidskim kolicima i standardnom opremom prosječne medicinske sestre na gerijatriji.
Nezavisno remek-djelo malog budžeta, savršene glume, kvalitetnog scenarija i odlične glazbe koja bez problema nadopunjuje nedostatak novca za kupnju prava na korištenje Elvisovog opusa.
|
|
|
‘Nosferatu in Brazil’ (1970.) |
|
Autor: Arminio
|
|
07.11.2004 |
 - Hej, dobio sam novu kameru - oćmo snimat šta?
- Ajmo... a šta?
- Ajd da snimimo neki horor s golotinjom... baš mi se to sviđa...
- Može! Ajd da snimimo... vampira kako šeće i pije krv!
- Super! Ja ć bit Nosferatu! A ti me snimi... idemo u park naganjat polugole curice! Biće super film to...
- Nemamo mikrofon ni ništa pa ne možemo snimit zvuk, al nema veze - nabacit ćemo glazbu s ploča mog starog koje je pokupio na putovanjima.
- Može! A ubacit ćemo i par komadića iz drugih filmova da izgleda bolje.
- Ajmo !
...
Tako je najvjerojatnije započela ‘pustolovina’ snimanja ‘Nosferatua u Brazilu’. Naime, ovo što se udostojilo nazvati filmom nevjerojatno je stupidna, besmislena i debilna nakupina pokretnih slika snimljenih u stilu lošeg kućnog videa na 8mm film i začinjena glazbenom podlogom koja se kreće od psihodelije, ultrairitantnog brazilskog popa, hipi-pjesmuljaka i narodnih plesova egzotičnih zemalja ...
Ja definitivno u sat vremena, koliko ovo mučenje traje, nisam uspio shvatiti ništa jer sve izgleda kao slijed struje svijesti ili ružan san ili... Zapravo, ovo je očigledno promašen pokušaj snimanja amaterskog art filma bez glave i repa!
Evo, da bacim par detalja:
- nema dijaloga, već samo očajna glazbena podloga koja se povremeno prekida u pola scene
- glavni lik koji glumi Nosferatua ima frizuru Roberta Planta i plašt (i takav se šeće po gradu, čak i autostopira!), a u jednoj sceni na plaži ima samo kupaće i plašt?!?!?!!
- naganja mlade djevojke koje su u pravilu oskudno odjevene ili u toplessu (!?!), a sve to po nekakvom parku (sumnjam da je Brazil :) )
- muške žrtve ubija letvama i kamenjem
- negdje nakon 30 minuta film se završava i počinje novi (?!), još luđi i sadrži scene plesa u transu, klanja kokoši, simulirane auto-kastracije, soft-seksa bez golotinje, napada mumija (pomiješanih s insertima iz klasičnih filmova o mumijama), katastrofalno neuvjerljivog mučenja cigaretama guranjem u... itd. itd. itd.
Da ne duljim, katastrofa širih razmjera... Pogledati samo ako ste blesavi kao ja :)
|
|
|
Autor: Arminio
|
|
07.11.2004 |
 Biser iz Pakistana - film koji je bio zaboravljen gotovo 40 godina, prvi pakistanski horror snimljen daleke 1967., u to vrijeme revolucionaran i skandalozan te prvi film koji je u Pakistanu dobio oznaku ‘A’ (‘Adult’) i to nakon natezanja sa cenzurom koja ga je prvo zabranila, a onda nakon protesta producenata ipak pustila.
Zapitat ćete se: ‘Što to ima u tom filmu da je bio toliko skandalozan’? U načelu - ništa!
No, za pakistanske standarde iz 60-ih, puno toga... Priča je to o vampirima i već sama činjenica da glavni junak hipnotizira žene i pije im krv bila je skandalozna za tadašnje pakistansko društvo.
Kako piše na uvodnoj špici, adaptacija je to Stokerovog ‘Dracule’ iako se uopće ne mogu povući paralele između radnje filma i radnje romana. Naime, glavni junak je profesor Tabani koji u svom laboratoriju otkriva napitak za vječni život. Popivši ga umire i ponovo oživljava kao vampir. Prva žrtva mu je njegova punašna asistentica, a slijedeća doktor Aqil koji zaluta u kuću... I tako se užas (uz jako teatralnu glumu, grozan soundtrack i naravno, puno pjesme i plesa - klasičnih i obaveznih dodataka bollywoodskih i lollywoodskih filmova) nastavlja do klasičnog kraja u kojem pakistanski Dracula u obračunu sa ‘pakistanskim Van Heslingom’ izvlači deblji kraj.
Osnovni problem filma je (kao što rekoh) jako, jako loš soundtrack - tj. da budem precizniji, tragikomičan! Naime, neke potencijalno izvrsne scene upropaštene su lošim izborom glazbe. Primjer je već sama uvodna špica koja se sastoji od prizora u kojima prof. Tabani alias Dracula napada žene i siše im krv uz njihove užasnute vriskove - a sve uz podlogu pjesme (vjerovali ili ne): ‘Lady Of Spain I Adore You’ !?!?!? Ili, scena nakon špice kada se dr. Aqil približava kući popraćena je ‘La Cucharacom’! Pa scena u kojoj Tabanijeva asistentica zavodi Aqila u kojoj ‘svira’ ljigavi ‘hotelski’ sentiš (kakav se čuje s ljetnih pozornica jadranskih hotela :) )...
Sljedeći problem je hrpa ultrastupidnih klišea koji su ubačeni da se ‘održi korak’ s vampirskim žanrom - primjerice, prof. Tabani nakon što se pretvori u vampira, pojavljuje se isključivo s plaštom a'la Cristopher Lee - a do tada je bio sasvim normalno obučen!? Ili - prikazivanje nacrtanih šišmiša, jer valjda nisu imali novaca za gumene... pa fraza ‘Creatures of the night...’, zavijanje vukova (a kuća je u predgrađu) itd.itd.itd.
Sve u svemu, gotovo amaterska realizacija i naivnost frcaju na sve strane! No, ne uzimajte im to za zlo. Naime, DVD sadrži novosnimljene intervjue s još uvijek živim članovima ekipe, koji pojašnjavaju zašto sve izgleda kako izgleda - naime, bio je to pionirski pokušaj snimanja horrora u stilu zapadnih vampirskih filmova, no zbog nepostojanja tradicije vampirskih priča u Pakistanu, nastanak vampira je prikazan kao neuspjeli pokušaj postizanja besmrtnosti. Čak i uvodni tekst koji navodi kako jedino Bog može odrediti tko će živjeti, a tko umrijeti ubačen je kako se s ovakvom temom ne bi provocirala jaka vjerska zajednica Pakistana (pa se sve svodi na Božju kaznu) ...
Opravdan je i nebulozan soundtrack - jednostavno, tada im se sve to činilo kao odličan izbor, što iz današnje perspektive djeluje smiješno (otprilike kao i Murnauovo korištenje ubrzanih snimaka u Nosfetaruu iz 1922., s kojima je htio postići jezovitost, dok se danas ubrzani snimak koristi za upravo suprotno - postizanje smiješnih situacija).
DVD je vrlo luksuzno izdanje i uz film sadrži komentar Omara Khana, filmskog kritičara i velikog poznavatelja pakistanske kinematografije, koji je i pronašao negative u skladištu jednog pakistanskog studija (i s kojim sam BTW, prije par mjeseci dogovarao jedan trade! Svašta...) te opisuje samu restauraciju prilično propalog negativa (priložen je i audio zapis jedne cijele glazbene točke koja je bila potpuno uništena i nije mogla biti restaurirana i vraćena u film, a audio zapis je preuzet s LP-a sa soundtrackom!). Tu je su i već spomenuti intervjui, foto galerija, fotografije originalnih pojašnjenja cenzorske klasifikacije (inače, urnebesno smiješno, jer su razlozi davanja ‘Adult’ certifikata totalno stupidni za današnje vrijeme :) ) te polusatni dokumentarac o pakistanskim horrorima nakon kojeg ćete poželjeti nabaviti još ponešto od ‘horror from the depth of subcontinent’, kako kaže trailer...
|
|
|
'Oxen Split Torture' (1969.) |
|
Autor: Velimir
|
|
07.11.2004 |
Update: razdjevičenje
Jedno od najokrutnijih i najbolesnijih sranja ikada viđenih, japanski sick koji većinu nasljednika šiša u količini eksplicitnog rezanja, piljenja, drobljenja, paljenja, guljenja, silovanja i klanja. A snimljen je jebene 1969. godine!
Što je najbizarnije, scena razdjevičenja/silovanja ispada blažim dijelom boleštine, sa ženom zapakiranom u bondage aranžman i neobičnim pozama isfuranima kao suludi comic relief.
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
07.11.2004 |
 Korejska lezbijska teen-drama sa skerovima u kojima glavnu igru vode ruke i kosa, godinu dana prije 'Ju-Ona' (2000.) te dnevnikom koji, hm, ubija. 'Tko pročita dnevnik mrtve osobe i sâm mora umrijeti', kaže legenda, ali horor s duhovima je tek mali, usputni element u moru dramatičnih djevojačkih odnosa u školskim učionicama, samoubojstva, sajko-profesora, ljubavi, seksa, humora, romantike... Kao i u većini dobrih, azijskih žanrovskih mikseva novog vala tzv. filmskih ekstrema...
|
|
|
Autor: Marko
|
|
06.11.2004 |
Netko bi našim distributerima konačno trebao postaviti pitanje – ako već uvozite toliko akcića rađenih prema stripovima, zašto nikada ne uvezete barem jedan ovakav!
Daleko, daleko od obronaka Hollywooda, korejska filmska industrija prijeti svojom kvalitetom, a ova najnovija, predivna poslijepodnevna zabava iz bujajuće kinematografije ne samo da ima briljantno koreografirane fajtove, odličan CGI i tone ludog letenja na žicama kojeg 90 posto žičane američke produkcije nikada ne bi znalo ovoliko iskoristiti u svoju prednost, već i lijepu bajku u ljubavnoj priči te dovoljno šala da ju se može okarakterizirati kao, jelte, urnebesnu komediju. A tu je i lijepa, lijepa glavna glumica. Što se još poželjeti može?
 
|
|
|
Autor: Velimir
|
|
06.11.2004 |
Update: iživljavanje
Iskasapljene ženske žrtve pomahnitalog manijaka uzvraćaju udarac svom ubojici - prikolju ga, odrežu mu ruku i onda mu zajedničkim snagama golim rukama otkinu glavu. Lijepi efekti legendarnog Toma Savinija (koji je dobio i epizodnu ulogu disco boya s raznesenom glavom...) u ovom zgodnom, bolesnom, ali mjestimično dosadnom klasiku Williama Lustiga. Dodatan plus za skalpiranje, dodatan minus za kretensku scenu naganjavana po groblju.
|
|
|
komentari (0)